Studentska tribina o Bibliji

U utorak, 8. ožujka, u 19 sati,

studentsku tribinu na temu

Zanimljive činjenice u Bibliji

održat će dr. Darko Tomašević,

dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu

Biblija

Biblija je Božja riječ upućena čovjeku za sva vremena i sve generacije. To je Božji govor čovjeku. Sadrži istine o Bogu i čovjeku i istinu o Božjem djelu spasenja. To je sveta knjiga židova i kršćana. Samo ime Biblija ima svoju povijest. Biblos je, naime, bila stara fenička luka poviše današnjeg Bejruta u Libanonu. Kako se preko te velike luke izvozio papirus (materijal na kojem se pisalo), ime luke dobilo je šire značenje u govoru o pismu. Od imena te luke (Biblos ) u grčkom je jeziku stvoren tehnički naziv za knjigu he biblos. Deminutiv množine te riječi ta biblia što znači knjižice. Prema tome, Biblija je knjiga koja se sastoji od više knjižica.
Biblija se dijeli na dva dijela: Stari i Novi zavjet (Stari i Novi savez). Izlazak iz Egipta i Sinajski savez centralni je događaj u Starom zavjetu, a u Novom zavjetu središnji je događaj dolazak Isusa Krista i njegova smrt na križu, okončana uskrsnućem i uzdignućem k Ocu.
Stoga kršćani kažu da je Stari zavjet vrijeme priprave i iščekivanja Isusa Krista, a Novi zavjet da je vrijeme Isusa Krista i konačnog susreta čovjeka s Bogom.
Prema katoličkom popisu Stari zavjet broji 46, a Novi 27 knjiga. Cijela Biblija sadrži 73 knjige.
S obzirom na sadržaj, knjige Starog zavjeta dijelimo na povijesne, pjesničke, mudrosne i proročke. Pojedine se knjige u Bibliji dijele na glave ili poglavlja. Tu je podjelu uveo Stjepan Langton u XIII st. Svaka glava ili poglavlje dijeli se na retke ili stihove. Takvu je podjelu priredio Robert Stjepan god. 1548.
Biblija je nastala u dugom vremenskom razdoblju od 13. st. prije Krista do 1. st. poslije Krista. Nije je, dakle, sastavio i napisao jedan čovjek, nego je ona djelo više ljudi, više svetih pisaca. Sam je Bog pomogao svetim piscima kod njihova sastavljanja i pisanja pojedinih biblijskih knjiga. On ih je nadahnjivao da pišu ono što je on želio, čuvao ih od zabluda koje se odnose na bitne istine o Bogu i čovjeku i na čovjekovo spasenje. Zato kažemo da je glavni autor Biblije sam Bog, a ljudi koji su ih pisali bili su tek sredstvo u Božjim rukama.
Tri su jezika na kojima je Biblija izvorno napisana:
– hebrejski: većina knjiga Starog zavjeta,
– aramejski: neka poglavlja Starog zavjeta,
– grčki: cijeli Novi zavjet i dvije knjige Starog zavjeta.
Biblija je najprije prevedena na grčki jezik. Taj se prijevod zove Septuaginta (skraćeno LXX) jer su, prema jednom kasnijem svjedočanstvu, na prijevodu radila sedamdesetdvoje ljudi. Prijevod je nastao u razdoblju od 3. do 2. st. prije Krista među Židovima u dijaspori (u Egiptu u gradu Aleksandriji). Prijevod, dakle, ne obuhvaća knjige Novog zavjeta.
Drugi prijevod Biblije bio je prijevod na latinski jezik. Naziva se Vulgata (skraćeno Vg) što znači u “općoj upotrebi”. Nastao je u IV st. poslije Krista (383.-406. god.), a načinio ga je najvećim djelom sv. Jeronim Dalmatinac.
Biblija je najprevođenija knjiga na svijetu, do sada na više od 2000 jezika, knjiga s najviše izdanja.

Naše čitanje Biblije mora biti s poštovanjem i ljubavlju jer ona nije obična knjiga. Čitajući Bibliju nastojat ćemo otkriti Božju poruku, ono što nam Bog želi reći. Ona je sveta knjiga koja sadrži Božji govor nama. U njoj nećemo tražiti nikakvu znanstvenu ili povijesnu istinu nego samo spasenjsku istinu, tj. istinu o Božjem naumu i djelu spasenja kroz povijest. Nadalje, tu otkrivamo istinu o Bogu i čovjeku.
Biblija je važna jer sadrži Božju objavu čovjeku: u Starom zavjetu taj je govor bio po prorocima i događajima, a u Novom zavjetu taj je govor po Božjem Sinu Isusu Kristu. Osim toga, Biblija je veličanstveni spomenik kulture, najstarija sačuvana knjiga, temelj europske i svjetske kulture i civilizacije.

http://vjeronauk.net/?page_id=720

 

www.svantosarajevo.org