Franjevci u sarajevskim grobljima

Uz svetkovinu Svih svetih i Dušni dan

FRANJEVCI POKOPANI NA SARAJEVSKIM GROBLJIMA

Marijan Karaula

Koliko je franjevaca uopće umrlo u Sarajevu tijekom njihova višestoljetnog djelovanja u glavnom gradu Bosne i Hercegovine odnosno koliko ih počiva u njegovoj zemljanoj utrobi, vjerojatno se nikad neće doznati. Poteškoća proizlazi iz nemogućnosti saznanja ukupnog broja mučenički stradalih franjevaca, pojedinačno ili u skupinama, u vrijeme duge osmanske vladavine u našoj zemlji (sarajevski mučenici i drugi); zacijelo ih je više nego što mi to sada možemo i naslutiti.

No zato se zna koliko franjevaca počiva u grobovima tri današnja sarajevska groblja: sv. Mihovila (9), sv. Josipa (18) i Barama (5); ukupno ih je, dakle, 32! Istodobno, na četvrtom, najmlađem sarajevskom groblju, onom u Vlakovu, nije pokopan nijedan franjevac.

Među pokopanim franjevcima u Sarajevu najviše ih je, što je sasvim i razumljivo, iz franjevačke provincije Bosne Srebrene (27), četvorica su bili članovi hercegovačke franjevačke provincije i jedan provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu.

U nekoliko sljedećih brojeva našega Glasnika svetog Ante pisat ćemo o ovim pokojnim franjevcima; pokušat ćemo vas informirati o tome tko su oni i zašto su zapravo ukopani upravo u ovim sarajevskim grobljima, a ne negdje drugdje. Uglavnom, radi se o dva razloga: ili su živjeli i djelovali te umrli u Sarajevu, ili su bili bolesni pa su u Sarajevo dolazili na liječenje!

Dr. fra BONIFAC (Josip) BADROV rođen je 19. studenog 1896. u Livnu. Školovao se najprije u Livnu, a potom u Visokom, Sarajevu, Kalocsi (Mađarska) i Fribourgu (Švicarska), gdje je 23. srpnja 1924. i doktorirao s disertacijom La notion de la vie d׳apres Bergson. Za svećenika je zaređen 6. srpnja 1919. u Sarajevu.

Fratarska grobnica na Barama (rad arh. Zdenka Grgića), slikano 2012.

Fra Bonifac je zapravo čitav svoj radni vijek proveo kao profesor predajući na Teologiji u Sarajevu ili na Gimnaziji u Visokom, a jedno je vrijeme istodobno predavao na oba ova franjevačka učilišta. Na Franjevačkoj bogosloviji počeo je predavati školske godine 1934/35. Predavao je sve traktate iz filozofije, ali je prihvaćao i držanje nekih nefilozofskih traktata, te povremeno držao filozofske seminare. U dva navrata obnašao je službu rektora Bogoslovije. Za njega bismo ukratko mogli reći da je, po kolikoći i kakvoći rada, bio jedan od najistaknutijih profesora na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu uopće u njezinoj povijesti. Prestao je predavati u proljeće 1972., a umro 13. srpnja 1974. godine od slabosti srca i pokopan na groblju Bare.

Fra TARZICIJE (Mijo) SLUGIĆ rođen je 10. prosinca 1912. u Stojkovićima (Vareš). Osnovnu školu završio je u rodnom kraju, gimnaziju u Visokom, studirao teologiju u Sarajevu. Kao student treće godine teologije iznenada je umro 23. rujna 1935. u Sarajevu, u 23. godini života, u cvijetu mladosti, kao ponizan i pobožan. „Svima je bio veoma drag, pa su ga svi obično zvali braco. Bio je dobar i pobožan“. U šematizmu provincije Bosne Srebrene iz godine 1963. ubrojen je među mučenike i Božje ugodnike. Pokopan je na groblju Bare.

Groblje Sv. Josip

Fra MLADEN (Mato) MOMČINOVIĆ rođen 21. veljače 1887. u Kreševu. Nakon svršene osnovne škole u rodnom mjestu školovao se u odgojno-obrazovnim zavodima Bosne Srebrene. Za svećenika je zaređen 26. srpnja  1909. godine. Službovao je u raznim krajevima naše Bosne: Osovi, Podhumu kod Konjica, Novom Šeheru, Šapcu, Stratinskoj, Domaljevcu, Lištanima, i Gračacu. K tomu, bio je gvardijan u Kreševu i šest godina profesor u Visokom. Godine 1947. bio je zatvoren i u Tuzli osuđen na dvije godine zatvora. Umro je od raka 15. srpnja 1952. u samostanu sv. Ante na Bistriku i pokopan na groblju sv. Josipa.

Naime, na putovanju iz Zagreba u Gračac (Rama), gdje je bio župnik, u jesen 1951. zaustavio se u Sarajevu i ovdje, odlukom uprave provincije, ostao „jer se već vidilo, da je za njega još jedini mogući premještaj u kuću iz koje se poziva na sudnji dan“. U službenom glasilu franjevačke provincije Bosne Srebrene, nakon njegove smrti, piše: „Za njega se može mirne duše reći, da je volio svoj narod i da je na svakom mjestu svoga službovanja nastojao, da mu učini dobro, koliko je u njegovoj moći. Bog ga je obdario i posebnim darom, koji mu je omogućivao, da se približi svakom čovjeku. To je bio njegov glazbeni talent. Gdjegod je radio, ta sposobnost mu je olakšavala rad, ali je od njega tražila više napora i žrtve, a on je nikad nije žalio“.

Fra KAZIMIR (Mato) GROZDIĆ rođen je 13. listopada 1873. u Fojnici. Kratko je vrijeme, svega oko mjesec dana, bio profesor na Franjevačkoj gimnaziji u Gučoj Gori i sam zatražio da se razriješi učiteljske službe. Kao pastoralni radnik djelovao je u Bugojnu, Fojnici, Čukliću i Gornjem Vakufu. Umro je 21. veljače 1909. u Sarajevu i pokopan na groblju sv. Josipa.

Fra VID VUKMIR bio je rodom iz Šipovače pokraj Ljubuškog. Rođen je 26. ožujka 1887. Osnovnu školu završio u Veljacima, gimnaziju u Mostaru i na Širokom Brijegu, a filozofiju i teologiju u Mostaru. U novicijat stupio na Humcu (Ljubuški) 1. kolovoza 1905. i bio član hercegovačke franjevačke provincije.

Preminuo je vrlo mlad, kao klerik odnosno student teologije. Uzrok smrti: grčevi u trbuhu. Od toga se liječio u sarajevskoj bolnici te umro 20. svibnja 1909. u 22. godini života i 3. redovništva. Pokopan je na groblju sv. Josipa.

Na groblju Sv. Mihovila

Fra IVO (Grgo) ORŠOLIĆ rođen je 6. kolovoza 1836. u Tolisi. Školovao se u rodnom mjestu, potom u Kraljevoj Sutjesci, Đakovu i Firenci. Za svećenika je zaređen 22. veljače 1859. u Sieni (Italija), gdje se, uz studij bogoslovije, bavio gregorijanskim pjevanjem i sviranjem na orguljama. Nakon povratka iz Italije u studenom 1860. bio je kapelan u Tolisi, Kraljevoj Sutjesci i Tramošnici; župnik u Tuzli, Breškama, Tramošnici, Varešu, Dubravama, Goricama, Tolisi i Domaljevcu. Bio je također gvardijan u Đakovu i Tolisi te član uprave Provincije. Kao domaljevački župnik umro je 21. prosinca 1902. u koševskoj bolnici u Sarajevu i pokopan na groblju sv. Mihovila.

Fra FRANJO (Marko) ŽULJIĆ rođen je 8. kolovoza 1873. u Varešu. Gimnaziju je završio u Gučoj Gori, a za svećenika zaređen 1896. godine. Bio je dvije godine profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom (1904-1906), te župnik i kapelan u Tuzli, kao i kateheta na tamošnjoj gimnaziji. Umro je 28. svibnja 1935. u Sarajevu i pokopan na groblju Bare.

Fra BONAVENTURA (Ilija) MILIŠIĆ rođen je 15. veljače 1841. u Rumbocima (Rama). Da bi postao svećenik, školovao se u Đakovu i Mađarskoj. Mladu misu proslavio  1863. u Rumbocima. U svojoj franjevačkoj provinciji obnašao je mnoge službe: bio je kapelan u Bugojnu i Rami, pet godina učitelj novaka u Fojnici, godinu dana tajnik biskupa fra Paškala Vujičića, odgojitelj bogoslova u Ostrogonu (Mađarska); bio je župnik u Podmilačju i četiri puta na Šćitu, predsjednik rezidencije na Šćitu, gvardijan u Fojnici. Bio je također član uprave provincije i njezin provincijal od 1888. do 1891. godine. Za njega fra Ljubo Lucić piše: „Bio je vrlo visok čovjek, oko dva metra, k tome je bio krupan i jedno vrijeme je bio težak 200 kg. Inače je bio dobričina i ozbiljan čovjek koji je ulijevao poštovanje i povjerenje. Nije bio zlopamtilo.“ Kad je poslije blagdana Velike Gospe 1902. došao na liječenje u banju na Ilidži, udarila ga je kap i izdahnuo je u sarajevskoj bolnici 17. kolovoza iste godine. Pokopan je na groblju sv. Mihovila.

Dr. fra KARLO (Anto) KARIN rođen je 1. ožujka 1911. u Gornjoj Rovni (Busovača).

Uprava Provincije (fra Jozo Marinčić, definitor i ekonom) obnovila je 2015. godine fratarsku grobnicu na Barama

Osnovnu školu svršio u Vitezu, gimnaziju u Travniku i Visokom, a teologiju studirao u Sarajevu i Zagrebu, gdje je doktorirao s tezom iz crkvenog prava. Za svećenika je zaređen 1935. i kratko vrijeme djelovao u pastoralu kao duhovni pomoćnik na Šćitu. Potom je bio profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom (1938-1941) a onda, predajući crkveno pravo, dugi niz godina na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1947-1973), gdje je čak 22 godine bio rektor (1948-1970). Bio je definitor Provincije (1955-1961). Obnašao je i službu tajnika Udruženja katoličkih svećenika i bio glavni urednik revije Dobri Pastir, gdje je objavljivao vrijedne članke. Umro je 11. studenog 1973. u Sarajevu od bolesti jetre i pokopan na groblju Bare.

Dr. fra KARLO (Toma) IKIĆ rođen je 22. listopada 1882. u Štrepcima (Brčko). Osnovnu školu završio u Gornjem Rahiću i Donjoj Tuzli, gimnaziju u Gučoj Gori i Sarajevu, novicijat u Fojnici, a filozofsko-teološki studij u Kraljevoj Sutjesci i Budimpešti. Zaređen za svećenika 1904. Studirao klasičnu filologiju u Grazu, gdje je 1909. položio doktorski i profesorski ispit iz klasične filologije i hrvatskog jezika. Bio je deset godina profesor u Visokom (1909-1919) i predavao grčki, latinski i njemački jezik. Pet godina je obnašao i službu direktora Gimnazije (1914-1919) te godinu dana bio predsjednik visočke rezidencije (1918-1919). Iz Visokog je premješten u Kraljevu Sutjesku, a onda za župnika najprije u Ulice i potom u Zovik, gdje je obolio od tuberkuloze. Umro je u sarajevskoj bolnici 24. rujna 1924. godine. Pokopan je na groblju sv. Josipa.

Fra TADIJA LEKO bio je rodom iz Bijelog Polja. Rođen je 1895. Osnovnu školu pohađao u Potocima, gimnaziju na Širokom Brijegu, a bogoslovni studij u Mostaru. Član hercegovačke franjevačke provincije. Završio je studij glazbe u Ljubljani te je bio profesor glazbe na širokobriješkoj gimnaziji i moderator chori. Svojim je prilozima surađivao u časopisu za crkvenu glazbu Sveta Cecilija. Skladao je latinske i hrvatske popijevke. Preminuo je vrlo mlad 6. srpnja 1926., u 31. godini života, 13. redovništva i 9. svećeništva. Pokopan je na groblju sv. Josipa.

Fra LEO PANDŽIĆ rođen je u Drinovcima 1866. Filozofsko-teološki studij završio na Humcu, u Tirolu i na Širokom Brijegu. Član hercegovačke franjevačke provincije. Pastoralno je djelovao najprije kao kapelan u Mostaru i Županjcu, a onda pet godina kao župnik u Šuici; bio je kratko vrijeme župnik i gvardijan na Humcu, te župnik u Seonici. U listopadu 1898. došao je na liječenje u sarajevsku bolnici na Koševu, gdje je i preminuo 30. prosinca 1898. u 34. godini života. Naime, pohađajući bolesnike po gotovo neprohodnim puteljcima, pao je s konja i nezgodno se udario; od toga mu se „razvila“ bolest koja mu je, eto, rano prekinula život. Pokopan je na groblju sv. Mihovila.

Groblje Sv. Mihovil

Fra BRUNO RASPUDIĆ rođen je 24. listopada 1897. u Lipnu (Ljubuški). Franjevački habit obukao 7. lipnja 1915. na Humcu, a svečane zavjete položio 10. lipnja 1920. Član hercegovačke franjevačke provincije. Bio je glazbeno nadaren i uopće „vrlo bezazlena duša“. Bolovao je od sušice, od toga se liječio u sarajevskoj bolnici, gdje je i umro 7. listopada 1924. u 27. godini života. Nakon što je u pretprošlom broju našega Glasnika svetog Ante pročitala da je fra Tarzicije Slugić, umro 1935. godine, pokopan na groblju Bare, javila nam se naša vjerna čitateljica Vera Štimac i primijetila s pravom da to groblje nije tada postojalo. Zainteresirala nas je ova primjedba i, nakon kratkog propitivanja u KJP Pokop, ustanovili smo sljedeće: kada je umro, fra Tarzicije je bio pokopan na groblju sv. Josipa, a onda su 14. travnja 1981. godine njegovi posmrtni ostaci bili preneseni u groblje Bare. Isto se dogodilo i s fra Franjom Žuljićem, o kojem smo pisali u prošlom broju: umro je 28. svibnja 1935. godine, bio pokopan na groblju sv. Josipa i 14. travnja 1981. prenesen na groblje Bare.

U Sarajevu su umrli i pokopani na sarajevskim grobljima također:

Fra BENEDIKT JAKOV MATE rođen je 2. svibnja 1912. u mjestu Gorica-Ves pokraj Ribnice u Sloveniji. Školovao se u Ribnici, gdje je završio krojački zanat. Kao član bosanske franjevačke provincije i brat nesvećenik stupio je u franjevački red 29. lipnja 1937. na Gorici u Livnu, gdje mu je franjevački habit obukao provincijal fra Marijan Jakovljević. U zajednici je obavljao službu krojača. U samostanu sv. Ante na Bistriku živio je dugi niz godina, od 1947. do 29. siječnja 1995. godine kada je umro i pokopan na groblju sv. Josipa.

Fra BONAVENTURA IVAN ĆOSIĆ rođen je 21. lipnja 1907. u Busovači. U franjevački red primio ga je provincijal fra Petar Ćorković 14. srpnja 1925. u Fojnici, a njegove jednostavne zavjete primio je godinu dana kasnije (15. srpnja 1926.) provincijalov delegat fra Bernardin Sarić. Navršio je tek 21 godinu kada je 27. studenog 1928. godine umro i bio pokopan na sarajevskom groblju sv. Josipa.

Fratarska grobnica na groblju Sv. Josip, 2012.

Fra FRANJO MAJDANDŽIĆ rođen je 26. ožujka 1942. u Kozari, župa Ivanjska kod Banje Luke. Franjevački habit obukao je 14. srpnja 1965. u Kraljevoj Sutjesci. Svečane redovničke zavjete položio je u ruke provincijala fra Vlade Karlovića 1. kolovoza 1969. u Sarajevu. Kao brat nesvećenik proveo je svoj životni vijek uglavnom u Sarajevu, u samostanu sv. Pavla u Nedžarićima, gdje je bio nekoliko godina i ekonom. Umro je od karcinoma 18. srpnja 1998. godine i pokopan na groblju sv. Josipa.

Fra LOVRO LAZAR TUN-IBIŠ rođen je 1919. godine u Zjumu na Kosovu. Oblačenjem franjevačkog habita 29. lipnja 1939. na Gorici u Livnu stupio je u franjevački red kao franjevac Bosne Srebrene; obukao ga provincijal fra Alojzije Ćubelić. Za svećenika je zaređen 1945. godine nakon čega je neko vrijeme djelovao na Kosovu povremeno zamjenjujući dijecezanskog svećenika u Đakovici. Bio je čak imenovan i župnikom u Peći, ali mu komunističke vlasti nisu dopustile boravak u tom gradu. Došao je u Sarajevo, gdje je dobio napadaj slijepog crijeva od čega je umro 1. lipnja 1949. godine u sarajevskoj bolnici na Koševu. Navodno je bilo određenih problema s njegovom operacijom u ovoj bolnici! Pokopan je na groblju sv. Josipa.

Fra MIJO RIJEŠNJAK rođen je 27. listopada 1845. u Kraljevoj Sutjesci. Za svećenika je zaređen 1868. godine, a umro 7. rujna 1907. godine. Pokopan je na groblju sv. Josipa u Sarajevu.

Fra NIKOLA MOMČINOVIĆ rođen je 6. veljače 1860. u Kreševu. Svećenički red primio je 1883. godine. Kao župnik u Novom Šeheru umro je 28. srpnja 1912. godine u sarajevskoj bolnici; umro je u 53. godini života, 35. redovništva i 29. svećeništva. Pokopan je na groblju sv. Josipa u Sarajevu.

Fra ALOJZIJE MILIČEVIĆ rođen je 1870. godine, a umro kao student bogoslovije (klerik) 20. siječnja 1886. godine. Pokopan je na groblju sv. Mihovila.

Fra JOAKIM TROGRANČIĆ rođen je 18. ožujka 1882. i kao klerik preminuo od tuberkuloze 29. kolovoza 1903. godine u sarajevskoj bolnici. Pokopan na groblju sv. Mihovila u Sarajevu.

Fra JOSIP ĆURIĆ rođen je 5. studenog 1845. godine. Kao aktualni član uprave bosanske franjevačke provincije (definitor) umro je 12. srpnja 1898. godine u Sarajevu; umro je u 53. godini života, 36. redovništva i 30. svećeništva. Pokopan je na groblju sv. Mihovila.

Groblje Bare

Fra JOSIP TOMETINOVIĆ umro je u Sarajevu 10. siječnja 1900. u 27. godini života, 11. redovništva i 4. svećeništva. Pokopan je na sarajevskom groblju sv. Mihovila.

Fra FILIP POLJAKOVIĆ rođen je 29. rujna 1833, a umro u Sarajevu 20. srpnja 1898. godine u 65. godini života. Bio je župnik u Sarajevu. Pokopan je na groblju sv. Mihovila.

 

Fra VITOMIR JOSIP JELIČIĆ rođen je 14. listopada 1898. godine u Podboru u Rami. Školovao se na Šćitu, u Visokom i Sarajevu te u Beču, gdje je 21. siječnja 1925. doktorirao. U odijelo sv. Franje, franjevački habit, obukao ga je 2. srpnja 1914. u Kraljevoj Sutjesci provincijal fra Lovro Mihačević. Sakrament svećeničkog reda podijelio mu je u Zagrebu 23. srpnja 1922. nadbiskup zagrebački dr. Antun Bauer. U franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj, osim što je kratko vrijeme nakon ređenja pastoralno djelovao u rodnoj župi Šćit i bio profesor na Bogosloviji u Sarajevu, obnašao je neke važne upravne službe: bio je, naime, tajnik Provincije, provincijal (1945-1949) i zamjenik provincijala. Svakako treba istaknuti da je kao provincijal Bosne Srebrene bio 11. svibnja 1949. uhapšen, potom zatvoren i pušten na slobodu 2. siječnja 1950. godine. Važne upravne službe obnašao je i na razini Franjevačkog reda: bio je generalni definitor, generalni tajnik Reda te generalni vizitator u Sloveniji i Hrvatskoj. U BiH vratio se 1973. i nastanio se u Sarajevu/Nedžarići, gdje je i umro 15. listopada 1980. i pokopan na groblju Bare.

Obnovljena fratarska grobnica na Sv. Josipu (rad Stijepe Gavrića), 2015.

Fra BERISLAV Mile ZEBIĆ rođen je 1896. u Kotor Varošu, a umro 14. ožujka 1919. godine u zemaljskoj bolnici u Sarajevu. Umro je u 23. godini života, u cvijetu mladosti, kao student II. tečaja Franjevačke bogoslovije u Sarajevu i pokopan na Groblju sv. Josipa na Koševu.

Fra ALOJZIJE Anto PETRIĆ rođen je 1902. u Černomelu (Slovenija), a umro 11. kolovoza 1928. godine. Bio je brat-nesvećenik. Nakon njegove smrti piše u Glasniku sv. Ante (br. 9, str. 189): „Nemila smrt pokosila je mladi život dobrog i čestitog mladića, koji se pred par godina bio posvema posvetio Bogu i redu sv. Franje“. Pokopan je na Groblju sv. Josipa.

Fra LUKA KAMBER rođen je 2. travnja 1914. u selu Podlug, župa Perušić. Bio je član franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita. Obolio je od sušice i  umro u Sarajevu 19. ožujka 1933. u 19. godini života. Pokopan je na Groblju sv. Josipa.

Fra MIRKO Mato MAČUGA rođen je 25. siječnja 1880. u Kreševu. Gimnaziju je pohađao u Gučoj Gori, a studij bogoslovije u Kraljevoj Sutjesci. U novicijat je stupio 14. srpnja 1898. godine u Fojnici. Svećenički red primio je 4. listopada 1903. Postavši svećenikom, djelovao je kao duhovni pomoćnik u Kreševu, Petrićevcu kod Banje Luke, Fojnici i na Šćitu u Rami. Župnik je bio u Podhumu kod Konjica, Osovi, Kreševu i Banbrdu (Lepenici). U Kreševu je obnašao i službe samostanskog vikara i gvardijana. Posljednje godine ovozemaljskog života fra Mirko je proveo kao umirovljenik u samostanu u Kreševu. No ni tada nije mirovao, nego je svesrdno pomagao u pastoralnim poslovima. Opremajući bolesnike, zarazio se pjegavim tifusom i prevezen je u sarajevsku bolnicu. Umro je 5. svibnja 1943. Pokopan je sutradan na Groblju sv. Josipa na Koševu. Ukopne obrede predvodio je provincijal fra Kruno Misilo, a vrhbosanskog nadbiskupa zastupao je ravnatelj nadbiskupske kancelarije don Danijel Pušić. Do vječnog počivališta fra Mirkovo tijelo otpratili su gotovo svi sarajevski katolički svećenici, bogoslovi Nadbiskupskog sjemeništa i Franjevačke teologije, franjevački novaci i velik broj časnih sestara iz svih samostana.

Uz svoje svećeničke poslove i dužnosti bavio se fra Mirko cijeloga svoga života narodnim ljekarstvom, vodeći računa o znanstvenim metodama i rezultatima s tog područja, te je lijekovima, koje je sam spravljao, pomagao bolesnicima. Svoju je sobu u kreševskom samostanu gotovo pretvorio u ljekarnu. Kad su partizani ušli u Kreševo, došli su i u samostan i iz njega odnijeli velik dio fra Mirkovih lijekova, što on dugo vremena nije mogao prežaliti.

Fra PAŠKAL Mirko DUMANČIĆ-SERDAR, mlađi, rođen je 24. kolovoza 1893. u Gredinama, župa Suho Polje na Kupresu. Školovao se u Livnu, Kupresu, Visokom i Sarajevu. Za svećenika ga je zaredio banjolučki biskup fra Jozo Garić 16. srpnja 1916. u Banjoj Luci. Pastoralno je djelovao u Ljubunčiću, Čukliću, na Goriciu u Livnu, Fojnici, Uskoplju, Busovači, Jajcu i u Biloj kod Livna.

Kao župnik u Čukliću obolio je od raka na debelom crijevu i liječio se u sarajevskoj bolnici na Koševu gdje je i umro 12. studenog 1944. Pokopan je dva dana kasnije na Groblju sv. Josipa.

Groblje Sv. Josip, 2015.

Fra BONO Milan SUKARA rođen je 28. travnja 1918. u Mariboru. Osnovnu školu i tri zanata svršio je u Sarajevu. U Franjevački red ušao je 14. srpnja 1952. stupanjem u novicijat u Kraljevoj Sutjesci. Svečano zavjetovani redovnik postao je 16. srpnja 1956. u Sarajevu. Kao brat-nesvećenik bosanske franjevačke provincije djelovao je u mnogim mjestima: Visoko, Plehan, Sarajevo, Gorica u Livnu, Jajce, Zenica, Rim… Nakon što je upravo u Rimu 1997. doživio moždani udar, liječio se neko vrijeme u Zagrebu, a onda je smješten u samostan sv. Ante na Bistriku gdje je i umro 10. studenog 1999. godine. Pokopan je sutradan na Groblju sv. Josipa u Sarajevu. Fra Bono je u sjećanjima bosanskih fratara ostao upamćen kao vrlo inteligentan majstor, koji je vrlo duhovito i stručno rješavao mnoge probleme u svom poslu; pamtit će se i kao redovnik koji je uvijek bio raspoložen za šalu kako na tuđi tako i na svoj račun.

Fra VITOMIR Anto SLUGIĆ rođen je 19. siječnja 1928. u Stojkovićima, u Varešu gdje je završio osnovnu školu, a onda odlazi u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visoko. U novicijat je trebao ući u školskoj godini 1945/46, ali tada je, prije novicijata, kao i većina mladića njegove generacije, doživio i preživio tzv. križni put do Bleiburga i natrag. Teologiju je završio 1951, a postdiplomski studij u Ljubljani. Kao svećenik aktivan je u pastoralno-socijalnom radu među našim radnicima u Njemačkoj; bio je voditelj gradnje teologije u Nedžarićima šezdesetih godina, obnašao je i neke druge dužnosti u Provinciji (gvardijan, definitor). Bio je profesor i predavač na Teologiji od 1958. do rata 1992. godine. Umro je u Sarajevu 8. prosinca 2006. godine i sutradan pokopan na Groblju sv. Josipa. Oni koji su ga izbliza gledali govore u superlativima o njegovu franjevaštvu, svećeništvu, čovjeku Crkve te čovjeku zanosa, geste i rječitosti u svjedočenju i pripadnosti.

Gornji tekst je objavljen u četiri nastavka u: Glasnik svetog Ante 7 (2008), 8 (2008), 9 (2009), 10 (2009).  http://www.svantosarajevo.org/glasnici/Glasnik%20sv.%20Ante%207.pdf

P. s. Fra Božo BORIĆ, ukopan na groblje Sv. Josip 27. XI. 2012. i fra Luka MARKEŠIĆ, ukopan na groblju Bare 12. VIII. 2014.

www.svantosarajevo.org